17. 09. 2019.

Skrivena prošlost, poznata budućnost

Svi smo mi bar jednom poželeli da saznamo šta nas čeka u budućnosti, od najvažnijih životnih pitanja vezanih za dužinu života, posao, zdravlje, pa do rezultata nekog našeg derbija koji bi nam doneo ličnu satisfakciju ili bar dobitak na kladionici.
Ali strogo naučno gledano, bez skretanja u filozofske vode, u čemu je glavna, suštinska razlika izmedju prošlosti i budućnosti?
Ako je neko pre nekoliko trenutaka(prošlost) na jednom kraju sobe ustao, izvadio pištolj i ispucao metak prema suprotnom zidu, poprilično ćemo lako predvideti gde će taj metak udariti u zid i koliko će se zabiti u njega(budućnost).
Ta uzročno-posledična jednačina nam omogućava da predvidimo buduće dogadjaje, ukoliko znamo sve relevantne parametre.
Zbog čega onda ne bi mogli da predvidimo sve dogadjaje nebitno koliko vremena unapred, ukoliko znamo sve relevantne parametre?
Naravno da bi mogli, samo je problem što nemamo mogućnost da tako mnogo podataka obradimo.
Iz toga sledi važna implikacija, da je kao i prošlost, i budućnost potpuno odredjena, samo što mi još nemamo hardver i softver da to izračunamo.
Naša slobodna volja je samo iluzija.
Mi donosimo odluke na osnovu osećaja u našim čulima, pretvorenih u električne impulse u našem mozgu, te na osnovu interakcije tih impulsa, talasa koji deluju na nas, te ravnoteže ili neravnoteže nekih jona u našim telima(uprošćeno posmatrano).
A osnovni zakoni prirode nam jasno kažu, da ukoliko jedan eksperiment ponovite nebrojeno puta sa istim parametrima, rezultat će uvek biti isti.
Znači bilo koja naša odluka, koju zovemo slobodnom voljom je rezultat nekog eksperimenta, čiji je rezultat uvek unapred poznat za unapred postavljene parametre.
A parametri su unapred poznati, jer ih je moguće izračunati.
Ukoliko u punoj sobi nekog gasa označimo poziciju jedne čestice(ili više čestica, ili svih čestica), i imamo mogućnost obrade toliko podataka, i ukoliko uključimo sve parametre koji utiču na kretanje svih tih čestica, mi ćemo precizno moći da lociramo bilo koju česticu, posle bilo kog vremenskog intervala - u prevodu - da predvidimo budućnost.
Što je još čudnije uz takav softver ćemo lakše da predvidimo budućnost, nego da saznamo prošlost, zato što o prošlosti znamo samo na osnovu posledica medjusobnog delovanja raznih parametara koji su uticali na odredjene pozicije čestica u sadašnjosti.
Mi prošlost i poznajemo na osnovu preživljenih iskustava, koje predstavljaju skup posledica te prošlosti koja utiče na sadašnji trenutak, što je strogo uzevši poprilično različito od precizne slike svih položaja i parametara čestica u prošlosti.
Zaključak bi mogao oduševiti svakog profesora istorije - što preciznije poznajemo prošlost, to ćemo lakše otkriti(ne predvideti) budućnost.
Hipotetički, kada bi imali takav superkompjuter, uz odgovarajući softver, mogli smo mapirati sve čestice našeg svemira na samom početku, trenutak pre velikog praska(ako ga je bilo), kada je skup parametara bio poprilično mali, jer je velikom prasku prethodio singularitet.
Teorijski takav kompjuter bi nam na ekranu mogao detaljno prikazati svaki trenutak svemira, od njegovog prvog trenutka, pa do njegovog pretpostavljenog kraja mnogo milijardi godina u budućnosti, sa apsolutnom tačnošću.
A to nam sasvim jasno kaže da sudbina postoji za svakog od nas, i da od nas ništa ne zavisi, već je naš "put" bivstvovanja na ovoj planeti potpuno odredjen i nepromenljiv, a naša slobodna volja samo rezultat iluzije.




Nema komentara:

Objavi komentar