23. 07. 2020.

Tragedija srpskog nacionalizma



Svaka nacija u svojoj istoriji ima trenutke kada je nacionalno grupisanje, na osnovu pripadnosti istoj naciji,bilo neophodno radi ostvarivanja najvažnijih nacionalnih interesa, a nekada i radi čistog fizičkog opstanka same nacije.
Srbima se to dogodilo nekoliko puta tokom istorije, i svaki put, preciznije skoro svaki put, srpski nacionalizam oličen u nacionalnim prvacima, vrhunskim patriotima spremnim da se žrtvuju za dobrobit svoje nacije, plastično prikazan u onoj rečenici srpskog seljaka iz antologijskog filma "Marš na Drinu" kada Prokin brat kaže, parafraziraću : Jesi li ti lud, kako da se ne odazovemo na poziv? Pa ko će ako nećemo mi?
Ili ona molitva Stola Arandjelovića iz filma "Bitka na Neretvi" čini mi se, gde on kao pravoslavni sveštenik kaže "Bože, ako te ima, molim te pomozi nam da probijemo ovaj obruč, a ako te nema, ima da prodjemo".
I jedno i drugo su činovi bezuslovne ljubavi i odanosti ideji, naciji, zarad njenog opstanka i prosperiteta, vidjeno u srpskoj istoriji mnogo puta, počev od Cara Lazara,do mnogih i nebrojenih heroja srpske istorije do dana današnjeg.
Visoka moralna načela, bezuslovna ljubav prema svojoj naciji, bez mržnje prema drugim narodima, ljubav prema pravdi i istini, glavne su karakteristike tih junaka naše istorije, koji su zaslužni za to što smo ovde danas.
Poslednji čovek tog kova, po mom dubokom ubedjenju, bio je Vlajko Stojiljković, čovek koji je znao na kakvoj je poziciji, čovek koji je znao da će platiti cenu, i koji nije dozvolio da mu tu cenu odredjuju oni koji su ubijali našu decu.
Dragoslav Bokan taj umiveni fašista, koji se poslednjih godina uporno poziva na neko svetosavlje, negirajući druge nacije, skrivajući svoje pravo lice, lice onoga čije je učenje i predvodništvo dovelo do mnogih zločina preko Drine, a i danas dovoljno je da sretne drugačije mišljenje pa da mu se oči zacakle i rečnik postane osion i pokvaren..
On je danas lice srpskog nacionalizma, sramotno lice nacionalizma nacije koja bukvalno nestaje, a njeni nacionalni predvodnici Vojislav Šešelj duboko nezadovoljan jer misli da mu Srbije nešto duguje, sa stalnom težnjom da što više napuni vlastite džepova pa makar to bilo iz džepova i na nesreću samih Srba, Vuk Drašković nacionalista čiji stavovi zavise od trenutne teme romana koji piše, čovek potpuno van vremena ,prostora i realnih dogadjanja.

Onaj ko se danas ponosi generalom Mladićem ne može da bude srpski patriota.
General Mladić je tragična ličnost srpske istorije, kome je data prilika i mogućnost da bude zapamćen kao predvodnik i spasilac srpske nacije, ali ograničeni komunistički general je bio potpuno nedorastao takvom izazovu.
Što to ne reći, zašto je danas tabu tema bilo kom srpskom patrioti?
Zašto se to krije, zašto se krivica stalno prebacuje na nekog drugog, na neke velikosvetske zavere i urote smišljene jelte samo protiv Srba.
Propast sprskog nacionalizma u stopu je pratila propast SPC, koja je postala interesna grupa koja pod zastavom vere, ostvaruje ne samo ogromne finansijske benefite, nego i veoma loš uticaj na ceo srpski narod.
Nekada smo sveštenike pamtili kroz generacije po svojoj umnosti, realnosti, posvećenosti, poštenju, a danas i vladike znamo samo po automobilima koje voze i kroz skandale koje prave.
Cela ta grupa koja je najviše odgovorna za propast naše nacije, za stalni i intenzivni egzodus naših ljudi što dalje odavde, funkcioniše po principu "ko nije sa nama drvlje i kamenje" što je ovih dana na svojoj koži osetio i Vladika Grigorije, samo zato što vidi šta se oko njega dogadja i što kao moralan čovek ne može da ćuti o tome.

Srpski nacionalisti toliko potrebni Srbiji danas, toliko potrebni ljudi spremni da se bore i žrtvuju za dobrobit ove zemlje i srpskog naroda, to je danas skupina vucibatina, ogrezla u kriminalu, i još više u udvoričkom i poltronskom ponašanju zarad malo mrvica sa trpeze vlastodržaca.
Ako to potraje još malo, bojim se da nas više neće biti.
Postaćemo narod koji je nekad, negde imao svoju državu, koji je pre mnogih starih evropskih civilizacija imao svoju civilizaciju,ali je dozvolio da se proda za šaku pšenice, i da nestane širom svetskih meridijana.
A crkve širom ovih prostora će da posvedoče, da je jedan narod bio toliko glup i prost, da je ostavio iza sebe zidine posvećene bogu, a svojoj deci uskratio obrazovanje, vaspitanje, lečenje, perspektivu budućeg života.

Deco, budite pametniji od nas, i požurite.











Nema komentara:

Objavi komentar